Potpuni preokret

Dobro jutro...
Pola 8 ujutro je, pijem jutarnju kavu na terasi u Seminyaku, gledam vjevericu kako se vere po palmi i razmisljam si kako je u Zagrebu taman prosla ponoc i kako konobar u Retru vjerojatno gasi svjetla i moli ljude da idu doma da moze i on... Tesko je zamisliti da se to dogadja u ovom istom trenutku... A ovaj blog posvecen je trenutcima.
Dok smo putovali na Gili otoke, a s obzirom da je kisna sezona sto ce reci da su i struje mora jace i valovi veci (Lonely Planet spominje da more izmedju Balija i Lomboka u ovoj sezoni zna biti rough), putovanje do tamo bilo je stravicno. Dakle sad ne pricam o onoj uzbudljivo avanturistickoj stravi nego jednom od najgorih produzenih trenutaka u mom zivotu, gdje sam premrla od straha i za vrijeme trajanja putovanja molila i koristila sve moguce duhovne tehnike koje poznajem da se umirim. Valovi su bili dosta jaki, a taj brod speedboat (ima nekih 5 jakih motora koji ga nose i stvarno brzo vozi), no to je daleko od ugodne voznje gliserom.. Napravljen je tako da putnici udju unutra i onda kroz prozore gledaju van, sto ima smisla s obzirom da je tada poprilicno prskalo. Uglavnom, najgori trenutak bio je taj kada je brod nasred mora stao, a jedan od malih od palube krenuo nesto dizati jedan motor, pa stavljati drugi... I dok je to radio, u stojecem polozaju naravno da nas je more ljuljalo i tjeralo na muku sve skupa, no najgori je bio taj trenutak kada su se putnici krenuli okretati prema tom malom koji prtlja oko motora sa panikom u ocima. Obje smo umrle umrle od straha u tom trenu. Kasnije smo shvatili da valjda ima taj jedan veci i jaci motor koji onda vadi kad se valovi jako pojacaju, a vraca natrag kad se malo smiri ili bolje receno ODnemiri.
Nekoliko cinjenica o Baliju i Lomboku koje smo dosad upoznali.. Putovati uokolo je tesko bez vlastitog transporta, javni prijevoz gotovo da i ne postoji osim izmedju vecih gradova, tako da se moras osloniti na njihovu turisticku infrastrukturu. Za obilazak nekih super mjesta najbolje je uzeti vozaca za cijeli dan, sto i nije preskupo, od 250 do 300 kn za dan, pa vozi i razgledavaj koliko zelis. Ili uzeti rent a car ili skuter (sto je najbolje, samo nije bas za ici na drugi kraj otoka). Isto tako, sve sto oni nude je zapravo macak u vreci, jer ne znas tocno sto nude.. Nesto nazivaju tura ovakva, onakva, a svede se da zapravo kupujes samo vozaca, pa ti nije jasno zasto je zapakirano i koje pakovanje da uzmes. Za putovanja od jednog do drugog mjesta, potrebno je dan ranije dogovoriti prijevoz u nekoj od agencija, sto se onda sastoji od putovanja minibusom, koji skuplja putnike (turiste) na sve strane i onda nas zajedno vozi do tamo gdje idemo.. A to moze potrajati, em kasne u kretanju pa dok pokupe sve putnike na sve strane.. uz guzvu na cesti.. putovanje od 40 kilometara moze trajati satima.. Jos jedna frustrirajua stvar, na Baliju, sto je to putovanje satima nalik prometnoj guzvi u nekom gradu; imaju sasvim ok vozni park i krecu se mic po mic. Niti blizu onim divnim voznjama medju kokosima u nekom azijskom lokalnom busu dok sjedis na pletenoj kosari i gledas prekrasne krajolike uokolo..
Na Gilijima smo proveli vec u proslom blogu spomenute prekrasne trenutke i onda pri povratku krece preokret situacije... i svijesti.
Nakon Gilija, vratile smo se na Lombok i razgledavale otok uokolo, navecer zavrsile u Sengiggiju (odakle ide brod za Bali) i dogovorile prijevoz za Seminyak na Baliju sljedeci dan , jer dan nakon toga imamo let za Komodo.. (zmajeve i to..) Nismo uspjele uhvatit brod u 9, nego je bilo mjesta tek na brodu u 11, put traje sat i po brodom i jos sat vremena po Baliju, dakle, u pol 2 smo u Seminyaku, govori nam teta kod koje smo bukirali taj put. Stigli smo u 7 navecer :/
Brod je krenuo kasnije, dok je skupio sve, bla bla.. pa smo morali busom do druge luke, jer iz ove kao nece moci isploviti.. Jos pod dojmom traume od proslog putovanja, strah je poceo vec unaprijed. Pa gledamo more, djeluje ok, nikakvo nevrijeme. Ja disem, umirujem se, jos vise umiruje me kad vidim da je brod kojim ovaj put idemo puno siri i djeluje jako stabilno.. I tako umjetno smirena ja sjedam u brod. Ne razgovaramo medjusobno o tim strahovima da ih ne pojacavamo, malo se pogledamo pa govorimo tako neke pozitivne stvari, tipa kako je lijepo i kako je brod eto puno bolji. Inace, dan prije nam je teta Sonya kod koje smo spavali pokazala na TV-u prilog koji su pustali o onom Air Asia avionu koji se srusio 2 dana prije, otisao u oblak i eksplodirao.. Isao s Bornea za Bali.. Pa si kazemo kako to nije ugodno bas sad sa svim tim vijestima i kako su nam sad ti negativni imputi u glavi, ali kako jedna spominje druga ju usutkava, voznja brodom je pred nama, ne mozemo sad razgovarati o tragicnim slucajevima...
Voznja brodom krece lijepo.. Brod juri, more nije bonaca ali je ok.. Kako prolazi prvih pola sata voznje, malo se pojacavaju valovi.. Ja kontroliram cijelo vrijeme kroz prozor.. nebo izgleda ok, valovi su jaki.. Opet poznati trenutak, brod staje nasred mora, ljujaju nas valovi, sad vec kuzimo da je to valjda neka zamjena motora koju stalno rade.. No pojacava se jos..ti trenuci stajanja nasred mora se pojacavaju, valovi ljujaju. Andja kao da spava, ne spava, samo zmiri, bolje da ju ne pitam kako je i sto misli o ovoj nasoj agoniji. Umirem od straha. Pogled kroz prozor donosi pljuskanje mora, nije mi dobro kad gledam, malo mi se povraca (vrecice za povracanje vise posvuda, dio standardne opreme), tijesim se da oni valjda ovako svaki dan, i dalje mi je muka, no dala bi sve i da povracam, samo da ode taj osjecaj straha i panike. Lakse je zatvorenih ociju, osjetim ljuljanje, ali samo da nema tog prizora valova i onda moje imaginacije sebe kako plivam u tome. Pomazu vizualizacije.. zamisljam kako smo sretno stigli.. Onda odlazim u buducnost, zamisljam kako dolazim na posao, na timski sastanak u Centar za mladez Zapresic i prisjecam se svog tadasnjeg trenutka u valovima. I sretna sam sto sam tu, ziva, sretna, zdrava.. Volim vas sve..
Uz te nepogodice voznja se produzila na 3 sata umjesto sat i pol.. Posljednjih sat i pol bilo je lakse.. Malo se smirilo i prosla je panika, ostao je samo mali osjecaj straha.. Prekrasno.. Iskrcali smo se, padala je kisa, bila sam sretna kao malo dijete i svo drndanje po guzvi i stizanje u 7 sati navecer nije smetalo.. Samo sreca... To je bilo 3.1.
Sljedeci dan proveli smo na aerodromu, avioni stalno kasne, pa je tako i nas.. 2 sata nismo znali zasto, lijepo smo pojeli na aerodromu. Nakon 2 sata rekli su nam da je nas avion ovdje, ali ima tehnickih poteskoca. POkazali su nam ga kroz prozor.. Mali jadnicak kojem se propeleri malo vrte, a malo se nisu vrtili, popravljali su ga valjda. Dolaze osjecaj nelagode.. Manji, ipak, avioni se zaista ne ruse samo tako, iako u glavi slika onog Air Asia sa vijesti. Cekamo jos, al prosla volja i za zmajevima Komodima i avanturama, gdje je nestala ona ljepota putovanja.. Jos sat vremena i sluzbeno objavljuju da je let otkazan. Nisu uspjeli popraviti avion. OLAKSANJE.. Odluka je ista objema, Komodo, vidimo se drugi put... Trazimo povrat novca za kartu. Dobivamo puni povrat za taj i za povratni let. Mijenja nam se budzet, puni smo novaca koje smo racunali da su potroseni. Odlucimo provesti posljednjih tjedan dana na Baliju.
I eto, posljednja dva dana su niz prekrasnih trenutaka. Uzele smo opet skuter i sad istrazujemo detalje, divlje plaze, skrivene hramove... Slobodne u kretanju i neovisne o drugima. Predivno.. stajemo uz cestu jesti, oni isto ovdje imaju odojka, kao kod nas kad putujes na more :)
Ja sam otkrila novu ljepotu putovanja, kad nije zadano sljedece odrediste i kada apsolutno nista ne moram vidjeti, nista veliko i nevjerojatno.. I sad otkrivamo cari Balija u detalje.. I divno je, pomisao na povratak jos nije vesela, ovdje postaje kao doma :)
Sreca, sloboda i nasa 2 mala kotacica...
(ceste su ovdje dobre, ali i male, prosjecna brzina auta je 60, a nasa 30 - 40 km/h - roditeljima da ne brinu :)
Trenuci.. jucerasnji dan zavrsio je u Frankenstein baru u Seminyaku, sa lokalnim live bendom i hrpetinom rasplesanih australaca, a u pauzama benda neka lokalna ekipa radila je plesni show, moderno, odlicna izedba, performans, zamaskirani i ofarbani kao cudovista, plesali su od hip hopa, do performansa s vatrom i na ringu. Sreca...
Danas lagano krecemo prema sjeveru, na mali road trip, oko Ubuda, jos rizinih polja, pa cemo od tamo mozda i do planina...

Volimo vas sve s Balija...

Bali, Lombok i magicni Gili otoci..

Sretna Nova Godina s Lomboka, idemo dakle istocno od Balija.
Opet kao da je prosla cijela vjecnost od posljednjeg javljanja, nekima je u medjuvremenu pao snijeg, a neki su bili bosonogi na snjezno bijelom pjesku i malo ronili s kornjacama :)
Malo samo vadim mast za slucaj da vam se nakupilo za vrijeme blagdana :-p
Inace, ja sam prilikom doceka 2015.e shvatila da je ovo prvo putovanje na kojem docekujem Novu Godinu bosonoga u pijesku, na svim dosadasnjim destinacijama uvijek su  to bile neke jednako tople samo manje pjescane lokacije, pa moram reci da je diiivno.. Docek za pamcenje, bila nam svima 2015.ta tako divna i topla..
Nego, po redu, zgode i nezgode od proslog javljanja, iz Ubuda. U Ubudu smo provele par jako lijepih dana, a posljednji dan uhvatile i svecanost cijeg se imena nikako ne mogu sjetiti, no uglavnom hindu balinezani imaju jedan dan kada duse mrtvih dolaze na zemlju i onda tu provedu nekih 10 do tjedan dana nakon cega se vracaju, a cijela zajednica ih ispracuje. To se dogadja kroz razne ceremonije od kojih je dio zatvoren samo za lokalne stanovnike, a zavrsava velikom povorkom kroz grad, nesto kao karneval. Pa smo u Ubudu ispratile duse mrtvih, a ulice su cijeli dan bile pune onih lavova koji su tipicni za kineske povorke npr. ili cak cirkus, gdje jedan covijek nosi glavu i prednje noge, a drugi cini guzu i straznje noge. I sve to popraceno tipicnom glazbom, jako je bilo atmosfericno..
A taj cijeli prekrasan dan u Ubudu zapocele smo ujutro  u Monkey forest, dijelicu prasume usred Ubuda u kojem su smjestena 3 hrama, obrasla mahovinama od vlage i sva 3 pomalo podsjecaju na Knjigu o djungli, pogotovo uz horde majmuna koji tamo obitavaju, kradu ljudima hranu i zive svoj zivot kao da nitko oko njih ne postoji, skoro pa se moze dogoditi da slucajno stanes na nekog. A kako balinezani posvuda stavljaju svoje darove duhovima i bogovima, kako sam spomenula u proslom postu, mozete zamisliti koliki je rok trajanja tih darova ukoliko ih postave u tim hramovima. Naravno, dan ceremonije bio je festa za majmune jer su darovi bili posebno bogati, sa citavim vockama (doslo i nama da se posluzimo), cak i nekim mini pakiranjima jogurtica iz supermarketa; i naravno da je glavna svecanost bila u hramu u Monkey forrest. Da, majmuni su slavili. I eto, dozivjela sam da mi majmun dira prstice na nogama, ne znam sto mu je doslo, nesto ih je krenuo pipkati dok sam stajala na stepenicama, kao da me mazi.. I obje, i Andja i ja dozivjele majmuna na sebi, mekane su im sapice i jako je to bilo zabavno kako su se penjali po nama.. i bez da smo kupile snop banana za 25 kn koje prodaju turistima da bi eto namamili majmuna na sebe..
Slike ce vise pokazati, u neko vrijeme bolje kombinacije opreme i brzog interneta.
Superkul dan nastavile smo u mini trekingu po rizinim poljima, nesto sto takodjer rijeci tesko mogu docarati, jer je carobno naravno.. Scene koje zaustavljaju dah i cine savrsenu fotografiju gdje god pogled zavrsi. Kucice u rizinim poljima prekrasne, kao iz bajke, okruzene tropskim vockama, pa svako toliko netko bere nesto u polju, pa kolone gusaka koje plivaju u poljima koja su vise natopljena vodom.. A kolone gusaka su kao male vojske, u takvom redu hodaju, jedna iza druge, kao da ih je netko istrenirao. Cijela ta setnjica trajala je nekoliko sati (naravno da smo mi odabrale najduzi moguci put, namjerno) i ispunila sva osjetila. A pri povratku prema gradu, isle nekom lokalnom cestom sa rizinih terasica, pa naletile (kako je bio gore spomenuti praznik, ujedno i neradni dan) na ekipu (60 ak) muskaraca u nekoj supi / rupi kako vicu i vrte se neke pare tu, kao kladionica.. borbe pijetlova. To smo prvi put obje vidjele ovako stvarno i kao dio lokalne tradicije. A balinezani su vrlo ljubazni tako da ne samo da im je bilo ok da gledamo iz prikrajka, nego su nas i pozvali u taj krug, pa nam jedan objasnjavao kako se njegov pijetao sad bori i nek snimamo.. Iskustvo za pamcenje :)
Pa tako s lijepim iskustvima odosmo s Balija.. prekrasnog ali i turbo turistickog, u potrazi za malo vise divljine. Zabavan je bio razgovor s jednom starom Kanadjankom koja dolazi na Bali posljednjih preko 10 godina, pa nam je pricala kako je bilo prije, kako se stvari mijenjaju i kako je glavni "krivac" film Eat, Pray, Love sa Juliom Roberts, koji je uzrokovao turisticki boom samo godinu kasnije, a koji se ocitovao hrpom zena koje su odjednom sve vozile bicikle kroz rizina polja u potrazi za ljubavi :)
Eto, ode 1000 rijeci na samo jedan dan, a skoro svaki je takav. Pa malo o Lomboku..
Drugaciji skroz, prekrasan, divlji, muslimansko stanovnistvo uz jako ugodno iznenadjenje da zene nisu pokrivene i da je ok i kupati se na plazi i hodati vrlo u kratko obucen i gola ramena prolaze, samo ne bas ajde u badicu u selo, ali ostalo je ok..
Tu smo malo zapeli.. svjesno i namjerno, na rajskom otocicu Gili Air (jedan od 3 Gilija - otocica na vrhu otoka Lomboka), mjesto gdje nema motornih vozila, nego kocije i bicikli; selo usred otoka a okolo plaze i milion mjesta za sjesti i uzivati u bijelom pjesku i tirkiznom moru.. a sve toliko sa stilom uredjeno.. Opet ne namjerno vjerojatno, nego jednostavno od najdostupnijih materijala. Pa i najjeftiniji lokalni smjestaj ima terasicu sa stolom i stolicama od bambusa, a da ne pricamo o tim malim barovima i restorancicima uz obalu.
Da ne bude sve najsavrsenije, ipak je ovdje kisna sezona, pa ima malo vise valova i more je malo mutnije.. Sto nam je kvarilo vidljivost dok smo gledali tropske ribice.. Ja ovdje isla i roniti, opet cuda svijeta svih boja i oblika, napokon se usnimila roneci pored kornjace, jedne od hrpetine kojih sam vidjela, a i Andja vidjela kornjacu samo snorklajuci.. blagodati ovih podrucja..
Nasle smo i domace, balkance, Ivanu iz Beograda, Ljubicu - zagrepcanku koja zivi u Beogradu i veselog sarajliju koji im se priljucio tog popodneva kad smo se upoznali. Pa je lijepo podruziti se s domacima na kraju svijeta.
Sad cu stati sa nabrajanjem svih krasota koje smo vidjeli na nasem i susjednom Gili Menu kojeg smo posjetili, pa neka to naknadno slike i video prenesu.. Sto reci puno, otok se prehoda po obali u sat vremena, na sve strane pogledi su za stati i gledati i sve u svemu, zadrzalo nas poprilicno... I zadrzalo da izbacimo iz ovog puta treking na vulkan Rinjani.. razlog najveci je kisa koja padne nocu a i preko dana pada kojih sat vremena nekad, pa nekako zakljucili da taj cijeli pogled vrijedi kad je suncan dan, pa eto.. neki drugi put.
Danas smo dosli s Gilija na Lombok i posjetili tradicionalno Sasak selo i vodopade u podnozju vulkana (da mu se ipak malo priblizimo).. vodopadi su bli poprilicno fascinantni, pogotovo jedan sto kao da ispada iz sredine planine.... A i setnja monsunskom prasumicom dobro je dosla nakon svih ovih dana na plazi... Da, biti cemo dobar kontrast snijegu u Zagrebu sa trenutnom bojom koze..
Puse svima do sljedeceg javljanja, mi sutra natrag na Bali odakle prekosutra letimo u zemlju dinosaura... Komodo island :)

Bali: raj ili raj u kojem nas je previse..?

Sretan Bozic s Balija...

Ponovo se dogadja onaj fenomen.. stigli smo prekjucer, a vrijeme je usporilo skoro pa i stalo, tako da se to cini nemoguce i tesko se uopce sjetiti sto je bilo prekjucer.. 

Puno se toga dogadja u danu, a i mi tome doprinosimo svojim tempom..

Od posljednjeg javljanja proveli smo jos 2 dana u Bangkoku, jedan od tih isli u Ayutthayu na izlet, a drugi jos malo bauljali po Bangkoku i ja se nagradila super kul novim Nikon objekivom :)

Bangkok se puuno promijenio u posljednjih 10, pa onda opet 5 godina, dosta su stvari izgradili, sve je jos cisce nego prije, nestali su svi gnjavatori i totalno je totalno kuuuul i zove za ostati jos duze i duze... Ljudi su i dalje prekrasni i ljubazni, a pola prekrasnih zena na ulici su zapravo muskarci; nekima se vidi pisa, a nekima ne.. i neki imaju prave cice, a neki samo lijepo lice :) Andja se bavila detekcijom transvestita, jako ju je to fasciniralo... :) I zaboravih spomenuti, na svakom uglu je masaza.. cega god hoces i kako god hoces.. Odabrale smo masazu stopala prvi dan, pola sata 24 kn i Thai masazu zadnji dan, sat vremena 44 kn.. Isplati se doci samo masirati u Bangkok.. i jesti naravno.. jer svo vrijeme koje smo imali nije bilo dovoljno da pojedemo sve sto smo htjeli.. 

Hrana ovdje nije niti do koljena.. manji izbor, manje porcije, manje mesa u porcijama i manje maste...

No eto.. kakva vrsta raja je Bali jos otkrivamo... Prvi dan kako sletili, tako se uputili prvo prema moru.. Bingin beach je plaza na samom jugu otoka, sa velikim valovima i ogromnim liticama koje ju okruzuju.. Opusteno surfersko mjesto, a scenarij je fascinantan u svakom smjeru gdje pogled zavrsi.. 

A jos jedna stvar cega je Bali pun su muljatori i prevaranti svake vrste, tako da bilo koja usluga koju trebas uzima velik napor da bi dobili cijenu koja je slicna onoj koju svi izvori informacija navode kao realnu. Pocelo je sa prijevozom od aerodroma do plaze Bingin, gdje smo od 300 kn za prijevoz spustili na 50 kn. To je bio dobar deal, oni koji su uslijedili bili su nesto manje dobri :/

Uglavnom, Bingin beach je prekrasan, a svi smjestaji (bungalovi i hosteli) smjesteni su na tim liticama koje okruzuju plazu, od glavne ceste do plaze vodi nekih 200tinjak kamenih stepenica i puteva, kroz bambuse i ostale gigantske biljke kakvih je ovdje masu.. Dakle prosjecna prirodna tvorevina je jedno 5 puta veca ovdje nego drugdje, pocevsi od lisca, pa do gustera (uz kamene zidice isti gusteri kao nasi morski, samo 5 puta veci), navecer na zidovima nesto kao macaklini, vecinom tako majusni, ali isto tako svako toliko pojavi se gigant XXXL :)

A na plazi prvi dan vidjeli i primjerak jednog metar dugackog + jos metar repa. Ne znam koja vrsta, izgledaju isto kao nasi morski, samo druga velicina :)

Priroda je cijela predivna i fascinantna, a ovdje na Baliju su hindusi ( nesto drugaciji nego oni u Indiji, navodno je njihova hindu kultura nastala mijesanjem sa nekim vjerovanjima koja su bila prisutna prije, a baziraju se na animizmu, pa je Bali hinduizam specifican i nalazi se samo na Baliju. Ono sto rade je da od susenog palminog lisca rade male kosarice, 10 x 10 cm i u njih stavljaju darove da smire duhove.. darovi su uglavnom riza i jos nesto alo neke hrane i mirisni stapici koji vire iz toga.. Pa uz setnju fascinantnom prirodom svako toliko negdje naidjes na neku malu zrtvicu.. u stijeni, na posebnom postolju (shrine-u) i naravno na podu.. Smjestaj nam je bio kao iz Bali shopa.. tko bi rekao.. a terasa isto tako.. da stanes i vilica ti ispadne.. I u svemu tome prekrasnom, kao tek se navikavamo i razmisljam ja jutros kako sam blesava, jer eto, kad ulazim u wc koji je spojen i s kupaonom, pazljivo ulazim i gledam da ne bi slucajno na zmiju naletila - kao budala europska, pa nismo bas usred djungle, a onda jutros decko koji je spavao u sobi pored nas krenuo pricati na terasi kako je nocas isao na wc i vidio zmiju u wc-u.. pa pokazuje sliku na mobitelu, ne zna niti jel otrovna, mala, metar dugacka, koja je pobjegla kad ga je vidjela.. Rekao je onda gazdi, ali gazda veli da je to sreca (good spirit) i da oni tu nista ne rade sa zmijama, nego ako ti smeta, uzmes stap i bacis ju sa stapom sa strane.. Uglavnom, kad vidis zmiju na Baliju, trci po mobitel ili fotoaparat da je slikas :)

Jedna otegotna okolnost na Binginu je da ako zelis bilo gdje stici, trebas transport. Motori (mali skuteri) se iznajmljuju za vec 3 dolara po danu, pa tako jucer uzele i mi jedan i to je bilo prekrasno.. obisle okolne plaze i temple Uluwatu.. koji je hramic u Bali stilu na vrhu litice, a pogledi su prekrasni ponovo sa svih strana.. 

S obzirom da smo danas vidjele jos jedan hram, Tanah lot, koji je nasred stjene u moru, do njega se moze doci samo kad je oseka, fascinantan i nevjerojatan, trenutni zakljucak za hramove ovdje je.. da su cuda prirode, u kakvim okruzenjima se nalaze, no ono sto kvari cijelu pricu je maaaasovni turizam ovdje na Baliju, tako da se ulaz u svaki hram naravno placa, no to bi bilo sasvim ok, nego je na ulazu u svaki hram hrpetina prijevoznih sredstava svih vrsta i milioniii turista. Niti jednom hramu od ova 2 nismo mogli zapravo blizu.. na jednom je bila plima, a u Uluwatu ne pustaju strance blize od valjda 200 metara od centra hrama, tako da se to svede nekako na hodanje u masi turista, slikanje na nekom super mjestu da mozes pokazati gdje si bio, kratke setnje malo dalje od hrama, s malo manje miliona turista i cao.. I dalje oni ostaju prekrasni ali atmosferu definitivno kvari sve sto ih okruzuje.. Probat cemo jos par, pa javimo krajnje dojmove.

Nas dan na skutericu bio je dakle prekrasan, dovoljno da zaboravimoo horor jutro sa pokusajem renta motorica koji je trajao 2 sata. Nakon sat i pol ja sam malo i plakala :)

Uspjeli smo ga rentati na kraju za 6 dolara (inace su 3), a borba je trajala 2 sata radi pocetne cijene od 12 dolara. Sve to skupa jako je jeftino, no nekako su posebno odvratni sa tim cijenkanjem ovdje.. Tj. bili su tamo na Binginu.. gdje jako dobro koriste nama otegotnu okolnost da je to usred nicega i da ovisimo o njihovoj ponudi, pa sve stvari kostaju 4 puta vise nego bi trebale, a prolijes krv da bi iscjenkao cijenu koja je samo duplo veca nego inace. Ubili su nas u pojam kako jucer tako i danas kada smo posteno preplatili prijevoz do Ubuda gdje smo sad.. 300 kn nam uzeo i to jedva jedva, nakon milion pregovora, i pokusaja s drugima (inace cijena je oko 150 - 200 kn: sto su ogromne razlike s obzirom na zivotni standard ovdje (prosjecna placa je 100 eura) i nas budzet u koji nismo ukalkulirali bas toliki trosak na cestovni prijevoz od 50 kilometara. No bilo pa proslo, malo se oslobodjeno osjecamo sada kad imamo izbor, eto nas u Ubudu, gdje je sniman Eat, Pray, Love,smjestili se kod lokalne familije za 50 kn noc za obje,smjestaj je poprilicno dobar, dok mi na terasi, dolje mama i seka pletu te male kutijice od palminog lisca da prinesu darove duhovima, a ulaz u dvoriste svake kuce ovdje lici ulazu u neki mali hram. Domacini definitivno popravljaju dojam o lokalcima koji je bio narusen nasim pregovorima uz cestu usred nicega u Binginu, pa smo eto oporavljene i izmasirale se ovdje - masaza ledja 17 kn, pola sata.. a Balinese massage - koju cemo sutra/prekosutra kosta 30 kn sat vremena.

Pa se cujemo sa novim zgodama i nezgodama.. Inace, kisna sezona je zasad takva da smo 2 puta culi kisu, a danas je eto malo i vidjeli , danas je bio kakti ruzan dan, kisa je padala sat vremena, a prije i poslije peklo sunce :)

NAJ grad na svijetu..

Nakon duuugo dugo putovanja, napokon stigli i evo nas u Bangkoku. I ponovo i definitivno sam sigurna, ovo mi je najdrazi grad na cijelom svijetu :)

Putovanje je potrajalo i put od Moskve do Bangkoka bio je pomalo mucan.. Smjestili nas na odvojena mjesta, jednu iza druge i obje u sredini, Andji s jedne strane jedan jaaako veliki buco koji je zauzeo vise od jednog sjedala samim svojim postojanjem, a s druge strane jedan prosjecno velik tip. A meni isto s jedne strane prosjecno velik tip, a s druge strane gospodin Metuzalem koji ima 60 god ali djelovao je kao da ima 120.. Jose, tesko prica, tesko pise (ja mu ispunjavala arrival card nakon sto sam ga vidjela da je uzeo povecalo i unosi se sav da procita jadan redak po redak..). I Jose naravno hrce, nakon nekog vremena leta poceo je siriti i svojevrstan miris i tako... veselo bilo, spavale obje u tragovima.
Pa jucer nakon sto stigli u Bangkok mamurne teturale po gradu a sad smo vec ok..

Bangkok se inace promijenio otkad sam posljednji putbila ovdje, jos je vise cool i totalno su nestali svi oni "touts"i iliti oni sto trce za tobom po cesti i lazu da bi ti svasta prodali.. Nema ih, nista od toga, svi lijepo uredno pitaju, pomognu sto ti treba i sve u svemu je jaaako jako opusteno, taman kako je trebalo. Danas smo bauljale po Bangkoku i okolici, Floating market, pa cijeli dan po rijeci Chao praya sa lokalnim prenakrcanim brodom, obilazili hramove da bi navecer zavrsili na veceri u Chinatownu, koji je guzvovito carstvo ulicne hrane i tipicne ulicne kulture.. Uglavnom prekrasno je..
Sutra cemo za Ayutthayu, kratak izlet van grada do grada rusevina..

Smjestaj je isto nesto novo za Bagkok.. Umjesto u tipicnim prenatrpanim guesthousima,  u nekoj smo maloj ulicici blizu tog velikog dijela (Khao san road) gdje su svi turisti, a kod neke tete koja je jako cool i dogovorili smo se da nas prekosutra vodi sa sobom na plac.. u 7 ujutro, da vidimo kako tajlandjani kupuju :)

Htjela sam staviti fotke na tabletu na blog, pa se nesto smrznulo.. Htjela sam staviti u Facebook album, pa ih sad ima 30ak razbacanih po mom profilu.. gledajte :)
Nosila ja sa sobom tablete i slicno ili ne.. valjda imam karmu da me na svim dalekim putovanjima ubije u pojam... pa svaki pokusaj neke jednostavne operacije na kompu traje godinama.. uglavnom.. do slusanja...

Jos malo da obidjemo i udjemo u Azijski djir kompletno, pa stizu price...

Puse svima!